Rodna kuća Vlaha Bukovca, jednog od najpoznatijih hrvatskih slikara i začetnika hrvatskog modernog slikarstva, ponovno je otvorena za javnost od svibnja 2004. godine nakon desetgodišnje stanke i temeljite trogodišnje obnove.

Spomenička obilježja Kuće Bukovac nisu samo njena arhitektura, vrtni prostor i smještaj u staroj cavtatskoj gradskoj jezgri, već nadasve nasljeđe imena velikog hrvastkog slikara Vlaha Bukovca, njegova umjetnička ostavština i baština Bukovčeve obiteljske prošlosti.

Po svojoj prostornoj organizaciji Kuća Bukovac tipična je građanska kuća 19. stoljeća, kamena dvokatnica s ulaznim dvorištem – kortom i prostranim stražnjim vrtom. Posebnu zanimljivost čine novootkriveni i po prvi put u cijelosti prezentirani zidni oslici koji prekrivaju zidove starog, istočnog dijela kuće, a radio ih je mladi Bukovac prije odlaska na školovanje u Pariz.

U nekadašnjem dnevnom boravku - tinelu i slikarevom ateljeu izloženo je tridesetak najreprezentativnijih djela iz Bukovčeve ostavštine, a također izložen je i dio zbirke namještaja, uporabnih predmeta i osobnih stvari iz Bukovčeva vremena.

U prizemlju kuće zasebni je izložbeni prostor u kojem se redovito održavaju izložbe suvremene umjetnosti.

Kuća Bukovac otvorena je za posjetitelje tijekom čitave godine.

Mauzolej poznate cavtatske brodovlasničke obitelji Račić (kipar Ivan Meštrović 1883. – 1962.), na groblju Sv. Roka u Cavtatu, sagrađen je 1921. godine na mjestu kapelice Sv. Roka iz XV stoljeća, po želji oporučiteljice Marije Račić. Građen je od bijelog bračkog kamena u obliku kupole i u čitavoj građevini nema niti jednog komada drva ili nekog drugog materijala osim bronce, od koje su napravljena vrata i zvono.

Čitav mauzolej, od ulaza na kojem se nalaze dvije karijatide, preko svoda prekrivenog glavama anđela, poda na kojem se nalazi biblijska povijest koju simboliziraju četiri evanđelista, glavnog oltara i pobočnih lađa, pun je simbolike koja predstavljatri osnovne etape ljudske sudbine: rađanje, život i smrt. Na zvonu salivenom također po Meštrovićevom nacrtu upisana je njegova prekrasna misao: "Saznaj tajnu ljubavi, riješit ćeš tajnu smrti i vjerovati da je život vječan".

Mauzolej obitelji Račić jedinstvena je ljepota koja poput bijelog labuda meditira o vječnosti, plovećinad cavtatskim sunčanim morem i drvoredimaborova, čempresa i palmi.

Zbirka je utemeljena 1909. godine, a u sastavu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti djeluje od 1955. godine. Baltazar Bogišić (Cavtat, 1834 – Rijeka, 1908.), pravnik i znanstvenik europskog ugleda, kozmopolit, od 1875. stalno nastanjen u Parizu. Redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od njezina osnutka 1867. godine, član niza drugih akademija i znanstvenih društava, te nositelj nekoliko visokih europskih odličja.

U Zbirci je pohranjeno više od 35.000 predmeta knjižne, muzejske i arhivske građe. Posebno se ističe zbirka stare grafike (8.185 listova hrvatske i najšire europske provenijencije od 16. do kraja19. stoljeća) jedna od tri najveće u Hrvatskoj, te znalački sabrana numizmatička kolekcija (2.700 primjeraka). Bogišićeva knjižnica, zbog brojnih raritetnih i unikatnih izdanja ide u red najdragocjenjih spomeničkih knjižnica u Hrvatskoj (oko 15.000 naslova knjiga i brošura, 66 inkunabula, 164 rukopisa). Jedinstvenu znanstvenu i kulturnu vrijednost ima i bogata arhivska građa koju je Bogišić prikupio, te njegova začudno velika osobna prepiska (10.092 pisma, 1.481 korespodent). Knežev dvor sjedište je Bogišićeve zbirke od 1958. godine.

Zbog loših uvjeta u prizemnim prostorijama i predstojećih završnih radova na rekonstrukcijigraditeljskog kompleksa, moguće je razgledati izložbu "Raznolikosti Bogišićeve ostavštine", u koju je uvršten samo jedan dio rijetkih predmeta (slike, grafike, fotografije, mobilijar, posuđe, etnografskipredmeti, knjige, rukopisi, dokumenti i drugo).

Samostan je osnovan 1484.godine, građen je tijekom 15/16 stoljeća, a značajne preinake doživljava od 18.do 20.stoljeća. u crkvi se čuva nekoliko vrijednih slikarskih djela: oltarna slika dubrovačkog slikara Božidara Vlatkovića s kraja 15.st., poliptih dubrovačkog majstora Vicka Lovrina (1509/1510), te luneta Gospa od Cavtata Vlaha Bukovca iz 1909.godine.

Zgrada u kojoj se danas nalazi pinakoteka sagrađena je 1938. godine na jednom dijelu župničkog vrta, a nazivala se Dom Svetog Nikole. 1952. godine, zaslugom tadašnjeg župnika don Iva Dagoniga, pretvorena je u pinakoteku vrijedne zbirke umjetnina koja u svom fundusu ima sedamdesetak eksponata, uglavnom slika religioznog karaktera. Svi umjetnički radovi nastali su u rasponu od 15.-20. stoljeća.

Danas je standardni postav obogaćen trajnom izložbom morskih školjaka, iz svih svjetskih oceana. Zbirka sadrži 3000 primjeraka i predstavlja jednu od najvećih privatnih zbirki u ovom dijelu Europe.

“Školjke nude pristupačan način ponovnog povezivanja ljudi s prirodom, pomažući premostiti jaz između nas i živog svijeta. Nadamo se da će Vas naša izložba doista potsjetiti da zastanete, i primjetite ljepotu koja nas okružuje. Otvorimo srce, osvijestimo naš utjecaj na prirodu, promijenimo se” – kažu autori izložbe “Glossus humanus” (ljudsko srce)

Zavičajna kuća Konavala osnovana je 1974. godine nesebičnim zalaganjem, trudom i entuzijazmom istaknutih prosvjetnih i turističkih djelatnika Čilipa, te dobrom voljom ljudi Konavala.

U zgradi nekadašnje seoske blagajne, smještene na središnjem čilipskom trgu, prikupljen je i izložen etnološki fundus Konavala, prezentiran u prostoru tipične konavoske kuće.

1991. godine zgrada Zavičajne kuće je spaljena teje nepovratno izgubljen dio inventara. Etnološka zbirka Zavičajnog muzeja Konavala danas sadrži oko 500 eksponata među kojima su izložene najkvalitetnije ženske i muške narodne nošnje, vezenine i ostalo tekstilno rukotvorstvo, nakit, oružje, glazbala te nešto uporabnih predmeta. Stalni postav upotpunjen je i izborom vezenina i uzoraka veza cavtatske Vezilačke udruge Jelke Miš.

Tvrđava Sokol ili Sokol Grad, najveća je i po smještaju u brdskom prijevoju prema Bosanskom zaleđu izuzetno važna utvrda iz vremena Dubrovačke Republike. Izgrađena je na lokaciji Ilirske i Rimske fortifikacije, o čemu svjedoče ostaci keramike i rimske cigle u njenim zidinama. Svojim oblikom prilagođena je prirodnoj stijeni na kojoj je izgrađena, a bojom kamena srasla u okoliš. Sa Sokol Grada ispod kojeg se nalazi i memorijalna i grobišna crkva Gospe od Sokola, pruža se jedinstven i najcjelovitiji pogled na čitave Konavle.

Godine 1391. tadašnji gospodari Konavala, braća Sanković, ustupaju Dubrovačkoj Republici čitavu oblast s tvrđavom Sokol, a u konačno vlasništvo Republike tvrđava dolazi 1423. godine. Dubrovačka Republika je obzirom na stratešku važnost ove tvrđave u nju neprestano ulagala, te je tvrđava raspolagala cisternom, zgradom za streljivo, skladištem vina i hrane, stanom kaštelana, stražarnicama, zgradom za vojnike, te zgradom za smještaj žena i djece iz obližnjih sela u slučaju ratne opasnosti. Popeti se na vrh ove tvrđave i danas izaziva osjećaj strahopoštovanja i divljenja u izuzetno promišljeni obrambeni sustav povijesne Dubrovačke Republike.

Konavosko selo Pridvorje smješteno je u centarlnom dijelu Konavala, ispod padinastih strana Sniježnice. Ovo čudesno mjesto pod murvama, platanama i topolama na vodi, okruženo izvorima i rijekom, proslavilo se s Konavlima u dubrovačkoj književnosti 15., 16. i 17. stoljeća. Povijest ovog sela zalazi u srce i dušu svakog konavoskog bića, te se kroz njegovu povijest mogu pratiti Konavle u slijedu od više od dvije tisuće godina. U 12. st. Pridvorje se zvalo selo sv. Martina, a današnje ime vezano je za 15. st. i procvat Dubrovačke Republike.

U središnjem dijelu sela izgrađen je Knežev dvor u kojem su boravili konavoski knezovi i pjesnici, a naokolo njega su građene seoske kuće, gumna i crkve - sve se to zajedno nazivalo Pridvorjem. U ravničarskoj zoni ispod Sv. Trojice, sagrađen je u stilu rane dubrovačke renesanse franjevački samostan s crkvom Sv. Vlaha (1423-1429). Kao hodočasno svetište, ovaj samostan prikupio je bogatu riznicu milodara, te i danas čuva zavjetnu baštinu crkvene umjetnosti, među kojom je posebno vrijedno istaći čuveno Pridvorsko raspelo, izrađeno u drvu u kasnoj gotici.

Odjel za arheologiju i spomeničku baštinu Konavala osnovan je 2016. godine u zapadnom krilu franjevačkog samostana s ciljem istraživanja, zaštitite i prezentacije spomeničke baštine Konavala.

Na rijeci Ljutoj u Konavlima izgrađen je sustav mlinica i stupa koji se sastojao od osam mlinica za brašno, dvije mlinice za ulje i tri stupe. Kada je Dubrovačka Republika kupila Konavle na rijeci su u gornjem toku zatečena četiri mlina. Nakon 1550. godine izgrađen je cjelokupni sustav «donji mlinovi», koji se očuvao i do danas.

Mlinice i stupe funkcionirale su na sustavu kanala, a dio donjih mlinova napajao se i trima akvaduktima. Većina zgrada smještena je na zapadnoj obali rijeke, dok se na istočnoj obali nalazi stupa Đivanović. Sklop mlinica i stupa na Ljutoj bio je od od iznimnog gospodarskog značaja kako za Konavle, tako i za čitavu Dubrovačku republiku.

Izvorište i gorniji tok rijeke Ljute, na kojem se nalazi i sklop mlinica, zaštićeni je prorodni krajolik, dok je sustav mlinica i stupa preventivno zaštićeni spomenik kulture.

Ilirske nekropole - oko 115 kamenih gomila slobodnostojećeg kamena, najčešće u Mikulićima, Pločicama, ispod Čilipa razmještene su u nepravilnom rasporedu, često su nepristupačne i kriju grobni inventar prapovijesnih ilirskih poglavara. Mitreji - prikaz Mitre i bika, borba dobra i zla, svjetla i tame, a poznata su dva primjerka reljefa mitraističkog kulta i to u podrumu Bogišićeve kuće u Cavtatu i u Močićima. Nekropole stećaka su sastavni dio današnjih groblja uz male seoske kapele, a po brojnosti stećaka impozantna je nekropola u Dunavama kraj crkve Sv. Barbare, zatim u Mihanićima, Gabrilima i Brotnicama i u Pridvorju kod župne crkve.

Kominate su autohtona i jedinstvena građevinska forma razvijene stambene arhitekture Konavala. To su žbukana krovišta piramidalnih formi, nad velikim kućnim ognjištima, koja se grade konzolastim ispuštanjem kamena, bez drvene konstrukcije ili drugačijih učvršćenja. Ima 18 registriranih spomenika u selima Donje Bande,a jedina kominata u Gornjoj Bandi je u samostanu franjevaca u Pridvorju.